O tvaranje Igara nije samo „otvor feste“, jer ima veće odlike i prvi je festivalski sadržaj o kojemu se u Gradu govori, komentira pa ima i veću težinu od sama otvaranja, biva simbol odnosa Igara i publike. Scenarij i režiju ove godine potpisuje Saša Božić, pomoćnik intendantice za dramu. Uvelike je baziran na predstavi Skup: igre iz 2012, prisjećajući se onoga što su Igre i Grad nekad bile. Nakon tradicionalnog „Neka uđu“ ne ulaze glumci, nego građani, što je točno zapaženo i odlično dramaturški iskorišteno, jer su stvarni građani zaista postali glumci u kulisi za iznajmljivanje, osobito oni koji nose sjećanja na neki drukčiji Grad-teatar. Kazalištu je, pa i Gradu-teatru, potrebna živa publika; živi stanovnici. samo treba znati naći pravi umjetnički i organizacijski put. Ako se bude radilo sa srcem, ima nade za uspjeh. „Jer tko srce dava, svega sebe dava.“
Klikni za povratak